7.4 "U početku bijaše Riječ", Ivan 1:1-3.

"U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj".

Ovi stihovi, kad se ispravno shvate, potvrđuju i proširuju zaključke postignute u zadnjem dijelu. Međutim, ovaj pasus jest onaj općenito pogrešno shvaćen u učenju da je Isus postojao na nebu prije svog rođenja. Ispravno razumijevanje ovih stihova okreće se s procjenjivanjem što "Riječ" znači u ovom kontekstu. Ne može se odnositi izravno o osobi, jer osoba ne može biti "u Boga" a ipak biti Bog istodobno. Grčka riječ 'logos' koja je prevedena "riječ" ovdje, ne znači sama po sebi 'Isus'. Obično je prevedena kao "riječ", ali također i kao:-

Račun	Razlog (kauza)
Komunikacija	Nauk
Namjera	Propovijedanje
Razum	Govorenje
Vijesti

O "riječi" se jedino govori sa "on" (ovo važi za engleski jezik, ipak u hrv.-srp. može se uzeti u obzir "slovo"- "ono") jer 'logos' je muškog roda u grčkom. Ali ovo ne znači da se odnosi na čovjeka, Isusa. Njemački (Luther) prijevod govori o "das Wort" (srednji); francuski (Segond) prijevod govori o "la parole" u ženskom rodu, pokazujući da "riječ" nužno ne ukazuje na mušku osobu.

"U POČETKU"

'Logos' se može striktno odnositi na unutarnju misao koja se izražava van riječima i drugim komuniciranjem. U početku je Bog imao ovog 'logosa'. Ova je osobita namjera bila usredotočena u Krista. Mi smo pokazali kako Božji Duh ostvaruje u djelo Njegove unutarnje misli, otud veza između Njegova Duha i Njegove Riječi (vidi dio 2.2). Božji je Duh ostvarivao Njegov plan s ljudima i nadahnjivao Njegovu pisanu Riječ s početka, on je time saopćio ideju o Kristu svojim djelom i riječima. Krist je bio 'logos' Božji, i stoga je Božji Duh izrazio Božji plan o Kristu u svim svojim radnjama. Ovo objašnjava zašto su tako mnogo starozavjetnih događaja tipična o Kristu. Međutim, ne može biti preistaknuto da Krist osobno nije bio "riječ"; Božji plan spasenja preko Krista je bila "riječ". 'Logos' (Riječ) se vrlo često koristi o evanđelju o Kristu - pr. "Riječ Kristova" (Kol.3:16; cp. Mt.13:19; Iv.5:24; Djela 19:10; 1Sol.1:8 itd.). Zamijeti da je 'logos' oko Krista, umjesto da je osobno on. Kad je Krist bio rođen, ova se "riječ" pretvorila u oblik mesa i krvi - "I Riječ tijelom postade" (Iv.1:14). Isus je lično bio 'riječ koja je postala tijelo' umjesto "riječ"; on je lično postao "riječ" putem svog rođenja Marijom, umjesto u neko prijašnje vrijeme.

Plan, ili poruka, o Kristu je bila u Boga još s početka, ali je bila otvoreno otkrivena u osobi Krista, i propovijedanja evanđelja o njemu u 1 stoljeću. Tako nam je Bog govorio Svoju riječ preko Krista (Heb.1:1,2). Povremeno se ističe da je Krist govorio Božje riječi i činio čuda Božjom riječju zapovijedi kako bi nam otkrio Boga (Iv.2:22; 3:34; 7:16; 10:32,38; 14:10,24).

Pavao je poslušao Kristovu zapovijed da propovijeda evanđelje o njemu "svim narodima": "i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju Otajstva prešućenog drevnim vremenima, a sada očitovanog... svim narodima" (Rim.16:25,26 cp. 1Kor.2:7).

Vječni je život jedino omogućen čovjeku preko djela Kristova (Iv.3:16; 6:53); ipak u početku je Bog imao ovaj plan ponuditi čovjeku vječni život, znajući pri tome za žrtvu koju će Isus napraviti. Potpuno otkrivenje te ponude jedino je došlo nakon rođenja i smrti Isusa: "života vječnoga što ga, prije vremena vjekovječnih, obeća Bog... a u svoje doba očitova riječ svoju (o životu) u propovijedanju" (Tit 1:2,3). Mi smo vidjeli kako se o Božjim prorocima govori kao da su od uvijek postojali (Lk.1:70) u smislu da je "riječ" koju su govorili postojala u Boga još s početka.

Isusove prispodobe su otkrile mnogo od ovih stvari; on je stoga ispunio proroštvo o njemu samom, "Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta" (Mt.13:35). U ovom smislu "Riječ bijaše u Boga... u početku", i "postane tijelo" s rođenjem Krista.

"RIJEČ BIJAŠE BOG"

Mi smo sada u stanju razmatrati u kojem smislu "Riječ bijaše Bog". Naše planove i misli smo u osnovi mi. 'Ja idem u London' je 'riječ' ili saopćenje koje izražava moju nakanu, jer to jest moja nakana. Božji plan u Kristu se može shvatiti slično. "Jer kakve su misli (čovjeka) u duši njegovoj, takav je i on" ((izv. heb. tekst) Priče 23:7), i kako Bog misli, takav je i On. Tako Božja riječ ili mišljenje jest Bog: "Riječ bijaše Bog". Zbog ovoga, ima vrlo bliske povezanosti između Boga i Njegove riječi: paralelizmi kao Ps.29:8 su česti: "Glas Gospodnji potresa pustinju, potresa Gospod pustinju". Izjave kao "Ali me ne poslušaste, govori Gospod" (Jer.25:7) su česte u prorocima. Djelotvorno Bog misli 'Vi niste poslušali Moju riječ govorenu preko proroke'. David je uzeo riječ Božju za svoju svjetiljku i svjetlo (Ps.119:105), također je odrazio: "Ti si vidjelo moje, Gospode, i Gospod prosvjetljuje tamu moju" (2Sam.22:29), pokazujući paralelu između Boga i Njegove riječi. Razumljivo je, stoga, da je Božja riječ personificirana kao da je to Sami On, tj. govori se o njoj kao da je osoba premda to nije (vidi Osvrt 5 'Princip personifikacije').

Bog je sama istina (Iv.3:33; 1Iv.5:10), i stoga je riječ Božja također istina (Iv.17:17). Slično tome Isus izjednačuje sebe sa svojih riječi tako prisno da personificira svoju riječ: "Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio - ona će mu suditi u posljednji dan" (Iv.12:48). Isus govori o svojoj riječi kao da je stvarna osoba, tj. on sam. Njegove su riječi bile personificirane, jer su bile tako usko povezane s Isusom.

Božja riječ je također personificirana kao osoba, tj. Sami Bog, u Iv.1:1-3. Tako je nama rečeno o Riječi, "Sve postade po njoj" (Iv.1:3). Međutim sve stvari "stvori Bog" Svojom riječju zapovijedi (1Moj.1:1). Zato, o Božjoj se Riječi govori kao da je ona Sami Bog. Pobožnu poentu na koju valja obratiti pažnju iz ovoga jest da kroz bivanjem Božje riječi u našem srcu, Bog nam se može tako blizu približiti.

Očito je iz 1Moj.1 da je Bog bio Tvorac, Svojom Riječju, umjesto Krist osobno. Riječ je ta koja je opisana da čini sve stvari, umjesto Isus osobno (Iv.1:1-3). "Riječju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i duhom usta njegovijeh sva vojska njihova (tj. zvijezde)... Jer on reče, i postade" (Ps.33:6,9). Čak i sada Njegovu Riječju prirodno stvaranje radi: "Šalje govor svoj na zemlju, brzo teče riječ njegova. Daje snijeg kao vunu... Pošalje riječ svoju... i poteku vode" (Ps.147:15-18).

Božja riječ je Njegova stvaralačka moć, On ju je upotrijebio kod Isusova začeća u Marijinoj utrobi. Riječ, Božji plan stavljen u djelo Svojim Svetim Duhom (Lk.1:35), je izdejstvovao začeće Krista. Marija je poznala ovo u svom odgovoru vijestima o njezinu budućem začeću Krista: "neka mi bude po tvojoj riječi " (Lk.1:38).

Mi smo vidjeli da Božja Riječ/Duh odražava Njegovu namjeru, koja je bila izjavljena diljem Staroga zavjeta. Stupanj istinitosti toga je pokazan u Djela 13:27, gdje se o Isusu govori kao o paraleli riječi starozavjetnih proroka: "(Židovi) ne upoznaše njega ni riječi proročkih". Kad se Krist rodio, sva je Božja Riječ/Duh bila izražena u osobi Isusa Krista. Pod nadahnućem, apostol Ivan se radovao tome kako je Božji plan vječnoga života bio izražen u Kristu, kojeg su apostoli mogli fizički dotaknuti i gledati. On je sada uvidio da su oni doticali Riječ Božju, sav Njegov plan spasenja u Kristu (1Iv.1:1-3). Dok mi ne možemo fizički vidjeti Krista, mi, također, se možemo radovati da kroz istinskog razumijevanja njega, možemo posve osobno znati Božju namjeru s nama i time biti sigurni vječnoga života (1Pet.1:8,9). Mi se moramo upitati: 'Poznajem li Krista?' Samo prihvaćanje da je dobri čovjek zvanim Isus nekoć postojao nije dovoljno. Kroz stalna, s molitvom proučavanja Biblije, može ga se brzo shvatiti kao osobna Spasitelja i povezati se s njim baptizmom.

Fusnota: "U početku bijaše Riječ" vjerojatno komentira o židovskoj predodžbi da je Tora (Mojsijevih pet knjiga) postojala prije stvaranja. Iv.1:1-3 veli da je najvažnije cijeniti da su te riječi Božje proricale o Isusu; Božji je plan o njemu postojao prije stvaranja (cp. Lk.1:70).